Evo kako im je bilo:
Josip Bešlić o njihovom putovanju u Krapinu i Kumrovec je rekao:
"25.04. krenuli smo na ekskurziju, koja se pretvorila u nezaboravnu avanturu.
Nakon što nas je autobus pokupio sa naših autobusnih stanica krenuli
smo prema Zagrebu.
Putovanje je bilo zabavno,
uzbudljivo i jako interesantno, pa smo zato stigli vrlo brzo.
Za tri sata nas je gostoljubivo dočekao naš vodič u Krapini, u Muzeju
krapinskog neandertalca – Muzeju evolucije.
Nakon filma o neandertalcima,
koji je bio zabavan, vodič nas je
poveo u svijet koji se odvijao još prije nastajanja čovjeka.
Zapamtio sam da su na svijetu
prvo nastali jednostanični organizmi, nakon kojih se razvio čitav
svijet.
Poslije toga jako zanimljivo je bilo slušati o tome kako su praljudi
došli u okolicu Krapine, na brdo Hušnjakovo.
Zbog „Velikog praska“ se razvio
čitavi svemir, u kojem se nalazi i naša galaksija - Mliječna staza.
Nakon obilaska, već na samom kraju Muzeja, vratili smo se ponovno na neandertalce u prirodnoj veličini, za čiji
je, što realniji prikaz, korištena prava ljudska dlaka.
Nakon kratkog odmora i putovanja od oko 45 minuta, stigli smo u „Staro
selo“ Kumrovec, gdje nam je voditeljica rekla da se u svakoj „hiži“ nalazi
postavljena izložba, koju možemo pogledati. Najzanimljivije mi je bilo vidjeti
kuću Josipa Broza Tita, kao i njegov kip u prirodnoj veličini.
U popodnevnim satima, nakon razgledavanja svih izložbi, fotografiranja
i zabave uputili smo se kućama, noseći sa sobom dojmove od lijepo provedenog
dana!"
Lea Alagić i Marija Filajdić o putovanju na Plitvice kažu:
"Naš put je počeo jako rano, no nije nam bio nikakav problem, jer smo
znali kakav nas dan čeka. Pokupili smo svu ekipu i polako izašli na autocestu
prema Plitvičkim jezerima. Prva 2 – 3 sata atmosfera je bila dosta mirna, jer
su još svi bili prilično pospani. Stali smo na odmorištu „Stari hrastovi“,
nakon kojega je i atmosfera u autobusu postala življa i bolja. Nakon otprilike
5 sati vožnje stigli smo na svoje odredište – u nacionalni park Plitvička
jezera. Jedva smo dočekali da vidimo taj lijepi krajolik i tu ljepotu prirode.
Sve je bilo prelijepo – ti slapovi, pa šume… Jednom riječju čarobno! Hodali smo
po mostovima, po kojima se, samo na nekim mjestima, prelijevala voda, pa su nam
i noge bile mokre. Kod Velikog slapa bilo je najbolje, kao u raju.
Vidjeli smo mnogo turista, Kineza, Japanaca, a Plitvice su toga dana
posjetile skupine starijih osoba iz raznih dijelova svijeta koji su također
došli vidjeti ljepotu Plitvičkih jezera.
Penjali smo se, spuštali, hodali, vozili brodicom sve do drugog dijela
Plitvica. Imali smo dovoljno slobodnog vremena kako bi se okrijepili i kupili
si sladoled, proveli vrijeme skupa, fotografirali se… Sve je bilo prekrasno!
Tako jednostavno, a opet tako zadivljujuće! Te osjećaje i tu ljepotu ne može
zapravo pokazati niti jedna fotografija. Plitvice treba doživjeti!
Već umorni od hodanja krenuli
smo kući. Iako izmoreni u autobusu smo pjevali i zabavljali se. To nam je ipak
bila posljednja ekskurzija sa našim razredom. Datum 25.4.2013. ostat će
zauvijek u pamćenju svima! Najbolji dan na najljepšem mjestu!
Svi koji ovo pročitaju, neka odu na Plitvice i uvjere se u ljepotu
krajolika i prirode, te neka taj dan, kao i mi, zauvijek nose u srcu i mislima!"
Nema komentara:
Objavi komentar