Naslovna strana - 4. broj

Školska godina 2012./2013.: broj 4: 31. prosinac, 2012.

Bebrinski

vjesnik 

 - Božićno izdanje - 

Prve e- novine osnovne škole „Antun Matija Reljković“ Bebrina

Uredništvo - glavna urednica - Irena Katinić;

učenici od 5. do 8. razreda uključeni u INA "Školski list"

 

 Čestit Božić i sretnu novu 2013. godinu žele Vam učenici i djelatnici OŠ „Antun Matija Reljković“ Bebrina

SADRŽAJ BROJA

U ovom broju pročitajte:

1.    Božić u našoj školi

2.    Sveti Nikola

3.    Osmaši u Vukovaru

4.    3.12. – integrirani dan – Pokušaj hodati u mojim cipelama

5.    Humanitarna događanja u mjesecu darivanja

6.    PŠ Kuti – gost u razredu

7. Zanimljivosti iz zemlje i svijeta

1. Božić u našoj školi

Posljednja dva tjedna nastave počelo je božićno dekoriranje škole. Nešto ranije postavili smo adventski vjenčić, kojemu smo svaki tjedan dodavali po jednu „upaljenu“ svijećicu. U svakoj učionici, malom i velikom holu, knjižnici, zbornici i svim drugim školskim prostorima, osjećao se božićnih duh, zahvaljujući vrijednim razrednicima i njihovim učenicima. Pogledajte... :)

 

2. Sveti Nikola

PŠ Zbjeg
Mjesec prosinac je poseban za svu djecu. Na početku mjeseca dočekuje se sveti Nikola. Učenici 1. i 4. razreda su s veseljem dočekivali svetog Nikolu praveći posebne čizmice. Postupak nastanka je bio vrlo maštovit i jedinstven, jer čizmica je pravljena od kartonske ambalaže za jaja, kaširanog papira, boje za ličenje zidova te vate. Učenici od 1. do 4. razreda  zajedno sa svojim učiteljicama, 6. prosinca 2012., priredili su program povodom blagdana Svetog Nikole. Osim učenika razredne nastave na priredbi su prisustvovala i mlađa djeca te svi roditelji.
Uz veselje i dječji smijeh, sveti Nikola podijelio je slatke darove. Uz svetog Nikolu, djecu je posjetio i Krampus, koji je nasmijavao, ali i rastužio djecu. Srcima ispunjenim ljubavlju ispratili smo svetog Nikolu i nadamo se njegovom dolasku i sljedeće godine.

Članak napisala – Dunja Malinar

Bebrina
6. prosinca nastava je za učenike razredne nastave organizirana u obliku integriranog dana  posvećenog  svetom Nikoli.  Nakon velikog odmora učenici su pred roditeljima , braćom, sestrama i prijateljima izveli priredbu koju su pripremili. Pjevali su pjesme, odglumili zanimljiv igrokaz i recitirali. Na kraju priredbe slijedilo je iznenađenje za učenike – posjetili su nas sv. Nikola i krampus!  Donijeli su učenicima darove. Učenici i njihovi mlađi braća i sestre primili su darove i fotografirali se sa svetim Nikolom.

U srijedu, večer uoči blagdana svetog Nikole, mali likovnjaci izradili su šibe koje su ukrasili mašnicama i bombonima.  Veselo su se zaputili svojim kućama kako bi očistili svoje čizmice za darove koje će ujutro u njima pronaći.

Članak napisala – Željka Lovrić

3. Osmaši u Vukovaru

30. studenog učenici 8.a i 8.b, u pratnji svojih razrednica Elizabete Prpić i Mihaele Crnac, te pedagoginje Katarine Kekez i učiteljice matematike Ane Suda, posjetili su grad heroj – Vukovar. 18.11. obilježena je obljetnica pada tog hrvatskoga grada, na koju se svake godine tisuće i tisuće ljudi prisjeti svih poginulih branitelja i civila koji su svoj život dali za vukovarsku slobodu. Sjećanje nas također svake godine podjeti i na nestale osobe, za kojima članovi obitelji i dalje tragaju i ne dopuštaju nadi da nestane. Evo što su nam učenice Marija Filajdić i Lea Alagić iz 8.a rekle o njihovom putovanju:
„Krenuli smo oko 7:30h ispred naše škole u Bebrini.
U autobusu je atmosfera bila ugodna i svi su bili prijateljski raspoloženi.
Stigavši u Vukovar, prvo smo posjetili bolnicu.
Tamo smo saznali kako je bilo u Vukovaru za vrijeme rata. Posebno nas se dojmila priča o mladiću kojemu je krmača pala među noge, dok nas je sve rastužila priča o bebi koja se rodila u 7. mjesecu i nije preživjela jer nije bilo struje. U hodniku bolnice smo vidjeli svog starog prijatelja Ivana Martića, jer su i Osječani toga dana bili u posjetu gradu na Dunavu. Nakon bolnice išli smo u vojarnu. Tamo smo se slikali na tenkovima i na brodu.
Nakon vojarne uputili smo se prema Ovčari.
Tamo su nas mnoge svladale emocije.
Najmlađa osoba tamo ubijena je bio mladić od 16 god., a bila je i ubijena žena koja je bila u 8. mjesecu trudnoće.
Nakon Ovčare išli smo na masovnu grobnicu. Ondje je ubijeno preko 200 ljudi i nikada ne bi saznali gdje su pokopani da dva Hrvatska branitelja nisu uspjela pobjeći i sakriti se u šikaru. Tu smo ostavili lampion.
Poslije toga smo se uputili na groblje gdje se odvijala sahrana jednog Hrvatskog branitelja. Tamo smo kod križa koji gleda na sve strane svijeta položili vijenac u čast braniteljima.
Zatim smo otišli do križa na Dunavu i tamo smo imali pola sata slobodnog vremena, koje smo mi proveli tako da smo se prošetali gradom i kupili nešto za uspomenu na Grad heroj. Malo smo zakasnili na dogovoreno vrijeme kod autobusa, ali nam je oprošteno.
Pogledali smo kratki film u samostanu koji je obuhvatio sva mjesta koja smo prošli taj dan i pomolili smo se u crkvi sv. Filipa i Jakova. Nakon toga smo sjeli u autobus i uputili se kući. U autobusu je atmosfera bila odlična, svi su bili dobro raspoloženi.
Kući smo stigli oko 17h.
I sada znamo da ne smijemo zaboraviti Vukovar.“

4. 3.12. – integrirani dan – Pokušaj hodati u mojim cipelama

Dana 3.12. svake godine obilježava se Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Povodom toga smo u školi  organizirali integrirani dan pod nazivom „Pokušaj hodati u mojim cipelama“, kojemu je cilj bio kod učenika pobuditi empatiju prema osobama s invaliditetom. Nastavne jedinice iz svih nastavnih predmeta toga su dana bile prilagođene temi dana, tako da se na nastavi učilo pisati Brailleovo pismo (pismo slijepih osoba), hodalo se s povezom na očima, pisalo se rukom kojom se inače ne piše, igrala se sjedeća odbojka i sjedeći stolni tenis, izrađivali su se plakati, pravile prezentacije... 

I u područnim školama također je održan integrirani dan. U PŠ Šumeće bilo je posebno zanimljivo.

 I u Bebrini, u nižim razredima, bilo je zanimljivo
3. prosinca obilježava se Međunarodni dan invalida te smo ga i mi obilježili integriranim danom Pokušaj hodati u mojim cipelama.
Današnje druženje započeli smo motivacijskom pričom o djevojčici bez nogu koja umjesto proteze koristi košarkašku loptu za kretanje. Učenici su bili vrlo suosjećajni pri iznošenju svojih dojmova nakon prezentacije. Razgovarali smo o pojmu INVALID , objasnili značenje te riječi i naveli moguće uzroke invalidnosti. Zaključili smo kako, bez obzira na dob, uzrok i stupanj invalidnosti, te osobe posebno trebaju naše razumijevanje i pomoć.
Prvi je razred čitao slikovnicu Bontončić ili kako svima biti prijatelj u kojoj su navedene i ilustrirane različite situacije djece s poteškoćama. Slikovnica nam je dala brojne savjete o tome kako se u kojoj situaciji treba ponašati. Četvrti je razred čitao tekst Život bez udova – upoznajte Nicka Vujičića u kojem su ukratko saznali najvažnije o životu Nicka Vujičića i odgovorili na postavljena pitanja.
Zajedno smo pogledali video koji prikazuje mladića oboljelog od cerebralne paralize. Uočili smo njegove poteškoće u kretanju i govoru, ali i njegov izniman talent za slikanje. Vidjeli smo kako je naslikao sliku desnim stopalom. Učenici su se veoma iznenadili. Razgovarali smo o umjetnicima invalidima koji slikaju ustima i nogama. Učenicima sam donijela božićne česitke na kojima su reprodukcije slika upravo tih umjetnika. Divili smo se ljepoti njihovih djela. Nakon toga, učenici su i sami pokušali crtati na drugačiji način. Prvi su crtež crtali lijevom rukom, budući da su svi dešnjaci. To im je bilo neobično i prilično teško. Drugi je zadatak bio pokušati isti crtež nacrtati ustima s rukama na leđima. Ovaj im je zadatak bio vrlo težak. Pokušali su rukama držati papir i crtati s olovkom u ustima, no i to je bilo teško. Nakon aktivnosti, shvatili su kakav je osjećaj biti u njihovim cipelama.
Objasnila sam učenicima način komunikacije kod gluhih i slijepih osoba. Učenici su već znali za znakovni jezik gluhih. Braillovo pismo upoznali su na primjeru ambalaže mlijeka. Učenici su žmireći opipavali ambalažu i uočavali kako je površina tetrapaka glatka, a na nekim mjestima hrapava, izbočena, „bockava“, „točkasta“... Kad su otvorili oči, pokazala sam im izbočene točkice na ambalaži i objasnila da slijepi ljudi na takav način čitaju slova, riječi i rečenice.
Igrali smo igru Pogodi tko sam. Učenici su se kretali s povezom na očima i prepoznavali jedni druge opipom. Nasmijali smo se i zabavili, ali i shvatili kako bi teško bilo živjeti bez osjetila vida.
Na kraju sam učenicama lijepila obavijesti u informativke, a oni su tad predložili nešto zanimljivo: rekli su mi da to pokušam učiniti zatvorenih očiju. Pokušala sam! I nije bilo lako, iako su mi davali govorne upute što i kako trebam činiti.
Tako je 1. i 4. razred obilježio Međunarodni dan invalida!

Članak napisala Željka Lovrić

5. Humanitarna događanja u mjesecu darivanja

Mjesec prosinac mjesec je darivanja i pomaganja potrebitima. Od samog početka mjeseca počeli smo s humanitarnim akcijama. Krenuli smo s prikupljanjem igračaka, školskog pribora, odjeće... i svega onoga što su učenici donosili u školu. Svakoga dana bilo je sve više i više darova i vrećica punih raznih stvari u našem školskom spremištu.
Nakon toga zaposlili smo i majke učenika. 14.12., u jutarnjim satima, donoslie su kolače u područne, ali i u matičnu školu. Riječ je o suhim božićnim kolačićima, koje svi rado u božićno vrijeme pravimo i slasno pojedemo.
Sve to što smo prikupili odveženo je u Brezovicu, u dom u kojem se nalaze djeca bez potrebne roditeljske skrbi, napušteni, bolesni i ostavljeni.
Nadamo se da su im se naši darovi svidjeli i da su im kolačići bili ukusni i fini!
Također se nadamo da smo im Božić učinili bar malo ljepšim!

6. PŠ Kuti - Gost u razredu

Stupnički Kuti su poznati po dobro organiziranom DVD-u. Osvajajući mnoge nagrade i u muškoj i u ženskoj konkurenciji kroz to su društvo prošle generacije djece. Ne čudi, stoga, činjenica kako su i svi učenici 1. i 2. razreda njegovi članovi. Iako tek na početku naše su djevojčice već osvojile i nagradu na natjecanju.
Budući da na je na satu prirode i društva slijedila tema „Zaštita od požara“ logično nam je bilo u goste pozvati gospodina Željka Agića, vatrogasca i oca naše Kristine.
Razgovarao je s nama o važnosti zanimanja vatrogasac. Upozorio je učenike na što trebaju paziti kako ne bi izazvali požar,upoznao ih sa svojom opremom, stvarima koje se nalaze u vatrogasnim kolima, vrstama vatrogasnih odijela, pokazao im kako se gasi požar vatrogasnim aparatom i ugušivanjem (prikaz pokusom), objasnio što učiniti u slučaju požarate da posebno pažljivi trebamo biti ljeti zbog suše te u vrijeme nadolazećih blagdana jer svjećice na boru često izazivaju požare.
Bilo nam je drago ugostiti vatrogasca Agića među našim učenicima. Zahvaljujemo mu na prenesenom znanju i obećajemo da će mo se voditi njegovim savjetima.
Hvala svim vatrogascima što misle na nas, a svi mi budimo još oprezniji jer vatra je zaista dobar sluga, a loš gospodar.

Članak napisala – Dragica Vukojević - Dokuzović

Ideje za nagodinu

Ako ste ove godine previše potrošili na božićno dekoriranje, evo nekoliko ideja koje možete iskoristiti sljedećeg Božića i time uštedjeti nešto novca.

1.Sami izradite svoj adventski vjenčić

2.Sami izradite ukrase za božićno drvce

Jedna velika nagrada i jedno još veće priznanje

NAŠA ŠKOLA DOBILA JE TITULU „ŠKOLA BEZ NASILJA“

Da bi stekle titulu „Škola bez nasilja", škole su trebale ispuniti sedam koraka koji detaljno razrađuju informiranje, edukaciju, preventivne mjere ali i postupanja u slučajevima nasilja. Škole se dragovoljno uključuju u program, a potom svaka škola dobiva svog mentora koji ih vodi kroz proces učenja i primjene naučenog. Učitelji sami prolaze kroz sadržaje i radionice koje će kasnije provoditi s djecom i roditeljima. Učenici potom aktivno sudjeluju u dogovoru o školskim pravilima, a na razini cijele škole uspostavlja se "zaštitna mreža" koju čine pravila, odluke, procedure i osobe koje brinu za sigurnost djece. Škola koja uspješno savlada svih "sedam koraka do sigurne škole" dobiva priznanje "Škola bez nasilja".
U ponedjeljak 3 prosinca 2012.godine  je ravnateljima 21 škole koje su ih uspješno ispunile kao i uspješno provele program zasluženo priznanje uručila Lora Vidović, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku. Svečanosti dodjele priznanja prisustvovali su pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović, UNICEF-ova ambasadorica dobre volje Maja Vučić te članovi hokejaškog kluba Medveščak Alan Letang i Petar Trstenjak.  Zasluženo priznanje za OŠ „A.M.Reljković“ Bebrina primila je ravnateljica Marija Rosandić, koordinatorica programa pedagoginja  Katarina Kekez i mentorica Željka Rubil.

Članak napisala ravnateljica Marija Rosandić

LEA JE DOBILA TABLET

Učenica 8.a Lea Alagić igrala je online igru „Prometna učilica“. Pokazala je iznimno znanje u poznavanju prometnih pravila, te bila prva u poretku učenika 8.-ih razreda koji su sudjelovali u navedenoj igri iz cijele RH. Za nagradu je dobila tablet, koji joj je odmah po primitku uručila naša ravnateljica. Lea, čestitamo!

7. Zanimljivosti iz zemlje i svijeta

Najveće plutajuće božićno drvce na svijetu

Kada je blagdanska dekoracija u pitanju veliki brazilski grad koji je čuven po karnevalu prednjači u odnosu na druge gradove svijeta. 
Najviše božićno drvce na vodi na svijetu i spektakularni šestominutni vatromet ispred 100,000 ljudi označili su početak blagdanske sezone u Rio de Janeiru. 
Metalno drvo je visoko 85 metara, otprilike kao zgrada od 28 katova. Ukrašeno je šarenim trakama, balonima i sa više od tri miliona božićnih lampica koje se protežu na nevjerojatnih 105 km.

Paragvajski orkestar

Ono što je nekome smeće, drugom je veoma korisna stvar. Pokazao je to i paragvajski primjer u kojem su instrumenti izrađeni upravo od - smeća.
Orkestar recikliranih instrumenata iz Cateure djeluje već pet godina. Osnovao ga je učitelj Favio Chavez koji je odlučio naučiti djecu koja žive pored smetlišta kako od otpadaka napraviti instrumente.
Tako su gitare napravljene od limenki, violončela od metalnih bubnjeva, a saksofoni i ostali puhački instrumenti od odbačenih cijevi.
Chavez je prvenstveno ovom akcijom želio djecu maknuti sa ceste i udaljiti od droge i kriminala. A to mu je i uspjelo.

Preueto s portala Dnevnik.hr

Naslovna strana - 3.broj

Školska godina 2012./2013.: broj 3: 30. studeni, 2012.

Bebrinski

vjesnik

Prve e- novine osnovne škole „Antun Matija Reljković“ Bebrina

Uredništvo - glavna urednica - Irena Katinić;

učenici od 5. do 8. razreda uključeni u INA "Školski list"

 SADRŽAJ BROJA
U ovom broju pročitajte:
1.    Predstavljamo poslove – PEDAGOG
2.    Ukrajinski jezik i kultura
3.    Mjesec borbe protiv ovisnosti 15.11. – 15.12.
4.    Slobodne aktivnosti
5.    Dan tolerancije – PŠ Zbjeg i Bebrina
6.    Posjet seoskom gospodarstvu – PŠ Kuti
7.    Moji idoli
8.    Zanimljivosti iz zemlje i svijeta

1. Predstavljamo poslove - PEDAGOG

Pedagozi su stručnjaci koji se bave odgojem. Pedagozi mogu raditi u školama, vrtićima, domovima za nezbrinutu djecu, učeničkim domovima. Najveći broj pedagoga radi u školama, u kojima su oni osnovni stručni suradnici.

Pedagoginja naše škole je Katarina Kekez. Nakon završene gimnazije „Matija Mesić“ u Slavonskom Brodu, upisala je Filozofski fakultet u Zagrebu, četverogodišnji smjer pedagogije i povijesti umjetnosti. Kad je odslušala sva predavanja, položila sve zahtjevne ispite, te diplomirala u zvanje profesor pedagogije i povijesti umjetnostti, postala je kompetentna za posao školskog pedagoga.
Vrlo rado je primila našeg novinara Stjepana, te mu odgovorila na postavljena pitanja:

1.    Koja je uloga pedagoga u školi?
PEDAGOG JE STRUČNI SURADNIK U ŠKOLI. POSAO MU JE NEPOSREDNI ODGOJNO – OBRAZOVNI RAD S UČENICIMA (SAVJETODAVNI RAD S PROBLEMATIČNIM UČENICIMA, ODGOJNE RADIONICE, UPIS UČENIKA U PRVI RAZRED, PROFESIONALNA ORIJENTACIJA UČENIKA 8.IH RAZREDA), SAVJETODAVNI RAD S UČITELJIMA, KAO I RODITELJIMA, SUDJELOVANJE U ORGANIZACIJI RADA ŠKOLE, KULTURNE JAVNE DJELATNOSTI ŠKOLE, ORGANIZIRANJE I PROVOĐENJE ŠKOLSKIH PROJEKATA, ŠKOLSKOG PREVENTIVNOG PROGRAMA I DR.

2.    Koje su Vam odgovornosti?
ODGOVORNA SAM DA SPRIJEČIM NASTAJANJE BILO KOJEG OBLIKA NASILJA, AKO DO NASILJA DOĐE, DA GA NASTOJIM RIJEŠITI U KORIST UČENIKA, TE DA UČENIKE USMJERIMPREMA ISPRAVNOM PONAŠANJU.

3.    Volite li svoj posao?
VOLIM, JER VOLIM DJECU, A NAJVEĆI DIO MOGA POSLA JE USMJEREN PREMA RADU S DJECOM TJ. UČENICIMA.

4.    Što biste promijenili u našoj školi, po pitanju ponašanja učenika?
NAJVIŠE BIH PROMIJENILA SUKOBE MEĐU UČENICIMA, BILO DA SU ONI FIZIČKI ILI PSIHIČKI. NAJVIŠE MI SMETA ISKLJUČIVANJE I IZOLIRANJE POJEDINIH UČENIKA IZ DRUŠTVA. TAKOĐER BIH VOLJELA DA SE UČENICI PRISTOJNIJE PONAŠAJU NA NASTAVI I DA POŠTUJU UČITELJE, ALI I JEDNI DRUGE.


5.    Kojom biste ocjenom, od 1 do 5, ocijenili ponašanje učenika naše škole?
NA LJESTVICI OD 1 DO 5 UČENIKE NAŠE ŠKOLE OCIJENILA BIH OCJENOM DOBAR (3). POSTOJI NEKOLIKO POJEDINACA LOŠEG PONAŠANJA, A ČESTO SE I DOBRI UČENICI, ZBOG PRIHVAĆANJA MEĐU VRŠNJACIMA, POVODE UPRAVO ZA TIM LOŠIMA. POTREBNO JE RADITI NA JOŠ NEKIM ODGOJNIM VRIJEDNOSTIMA I MEĐUSOBNOM PRIHVAĆANJU UČENIKA, DA BI UČENICI DOŠLI DO OCJENE ODLIČAN (5).

6.    Je li ponekad teško biti pedagoginja?
(UZDAH) DA, JE U ODREĐENIM SITUACIJAMA, JER PEDAGOG SUDJELUJE U CJELOKUPNOM ŽIVOTU ŠKOLE. NAJTEŽE MI JE KAD VIDIM DA NEKIM UČENICIMA NE MOGU POMOĆI PRI RJEŠAVANJU NJIHOVIH PROBLEMA, UNATOČ ULOŽENOM VELIKOM TRUDU.

7.    Što smatrate svojim najvećim uspjehom, otkako radite kao pedagoginja u našoj školi?
VELIKIM USPJEHOM SMATRAM TO ŠTO SMO USPJEŠNO PROŠLI KROZ UNICEF-OV PROJEKT „ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUŽENJE U ŠKOLAMA“, KOJI SE SASTOJI OD 7 KORAKA. KAO NAGRADU ZA ULOŽENI TRUD I RAD ŠKOLA I UČENICI DOBILI SU PLAKETU KOJA NAS OBILJEŽAVA KAO „ŠKOLU BEZ NASILJA“. MEĐUTIM, I U TOM PODRUČJU POTREBNO JE JOŠ RADITI. TAKOĐER SAM PONOSNA NA SVE UČENIKE ŠKOLE KOJI SU TIJEKOM PROŠLE ŠKOLSKE GODINE SKUPILI ZNAČAJNA FINANCIJSKA SREDSTVA ZA UNICEF-OV PROJEKT „ŠKOLE UA AFRIKU“, TE TIME OMOGUĆILI IZGRADNJU ŠKOLA U ETIOPIJI.

8.    Što smatrate svojim neuspjehom, otkako ste zaposleni u našoj školi?
VELIKI NEUSPJEH OPĆENITO CIJELE ŠKOLE JE LOŠE ZNANJE UČENIKA TJ. NERAD KOD KUĆE I NEDOVOLJNO UČENJA. TO POKAZUJE I POTVRĐUJE VELIKI BROJ NEGATIVNIH OCJENA.

9.    Koja je Vaša poruka učenicima naše škole?
POZNATA POSLOVICA KAŽE: „OD KOLIJEVKE, PA DO GROBA, NAJLJEPŠE JE ĐAČKO DOBA!“, PA ZATO, DRAGI UČENICI, UŽIVAJTE U NJEMU ŠTO VIŠE MOŽETE!

2. Ukrajinski jezik i kultura

Ukrajina  je država u Europi. Po svojoj površini od 603.700 četvornih kilometara, Ukrajina je najveća europska država, na drugom je mjestu ako se uzme u obzir europska površina euroazijske Ruske Federacije. Po državnom uređenju Ukrajina je republika, a zakonodavnu vlast obnaša Vrhovna Rada- ukrajinski parlament sa 450 zastupničkih mjesta. Ima  46,710.816 stanovnika.

Ukrajina na karti Europe

Ukrajinska zastava

Profesorica ukrajinskog jezika u našoj školi (u područnim školama u Šumeću i Kaniži) Oksana Martinjuk o nastavi ukrajinskog jezika rekla nam je:
„Najvažnije uporište za učenje materinskog jezika je škola. U ovoj školskoj godini, izučavati ukrajinski jezik u osnovnim školama diljem Hrvatske, u klupe su sjeli 51 učenik. Nastava njegovanja ukrajinskog jezika i kulture po modelu C u Hrvatskoj organizirana je u 3 osnovne škole i to u OŠ „Antun Bauer“ u Vukovaru, područna škola Petrovci, gdje jezik njeguje 11 učenika, u  OŠ „Josip Kozarac“ u Lipovljanima (5 učenika) i u OŠ „Antun Matija Reljković“ u Bebrini, područnim škola Šumeće (13 učenika) i Kaniža (22 učenika).
Dakle, ukupno 35 učenika pohađa nastavu njegovanja ukrajinskog jezika i kulture. Učenici tjedno imaju pet sati njegovanja materinskog jezika. Osim jezika i književnosti u programu po modelu C predviđeno je izučavanje zemljopisa i povijesti Ukrajine, a i likovne i glazbene kulture. Učenici sudjeluju u školskim priredbama, te različitim manifestacijama. Djeca s velikim zadovoljstvom pjevaju ukrajinske narodne i suvremene pjesme, recitiraju stihove poznatih ukrajinskih pisaca, glume i plešu.
U Šumeću, na nastavi njegovanja ukrajinskog jezika, 15. Studenog, 2012. godine bili su prisutni gosti: veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj Njegova Ekselencija Oleksandr Levčenko, ataše za kulturu u Veleposlanstvu Ukrajine u RH Oljha Ros i ravnateljica škole Marija Rosandić.
Veleposlanik Ukrajine govorio je djeci o važnosti znanja različitih jezika, pogotovo materinskog, te im ispričao mnogo toga o Ukrajini, spomenuvši i Europsko prvenstvo, koje je ove godine održano u Ukrajini. Učenici su postavljali pitanja, na koja Njegova Ekselencija rado odgovarao. Oljha Ros je, uz pomoć projektora, pokazala učenicima ukrajinski crtani film o pustolovinama kozaka. Učenici su gostima otpjevali ukrajinske pjesme, a s njima je rado pjevao i veleposlanik.
Na kraju su Oleksandr Levčenko i Oljha Ros darovali djeci prekrasne poklone sa simbolom Eura 2012.
Ovaj dan će ostati u sjećanju djeci, a lijepe uspomene će njima dati snagu za učenje. Takvi susreti razviju kod djece ponos i ljubav prema svom porijeklu, jeziku i kulturi, potiču prihvaćanje različitosti kao jedinstva.
Kao što bez naroda nema jezika isto tako bez jezika nema naroda. Zato misli A. Šiškova potpuno odgovaraju svakom narodu i to u sva vremena: „Jezik je duša naroda, ogledalo običaja, točan pokazatelj prosvjećenosti, neumoran propovjednik djela. Uzdiže li se narod, uzdiže se jezik, ako je narod uljuđen, uljuđen je jezik. Gdje u srcu nema vjere, tamo u jeziku nema pobožnosti. Gdje nema ljubavi prema Domovini, tamo jezik ne iskazuje domoljubne osjećaje... Jednom riječju, jezik je mjerilo uma, duše i narodnih obilježja.“