7. PŠ Kuti - Učimo o Kopačkom ritu

Zimski praznici brzo su prošli... Vratili smo se u školske klupe i dočekale su nas nove obveze...  Djeca nisu uživala u pravoj zimskoj snježnoj idili, ali su, čitajući dječji roman Ante Gardaša „Duh u močvari“, u mašti mogla otputovati u pravo snježno carstvo.

Napeta i uzbudljiva radnja romana smještena je u jedan od jedanaest hrvatskih parkova prirode – Kopački rit. Roman obiluje slikovitim prikazima zimskih krajolika te detaljno opisuje biljni i životinjski svijet rita. Čitajući roman te gledajući istoimeni igrani film, učenici su mogli mnogo toga naučiti te proširiti prethodno stečeno znanje o prirodnim znamenitostima naše domovine. 

Park prirode Kopački rit smješten je na krajnjem sjeveroistoku Hrvatske te se smatra jednom od najočuvanijih močvarnih nizina u Europi. Karakterizira ga iznimna ljepota krajolika i velika biološka raznolikost. Posebnu zanimljivost daju mu ptice. Na području rita do sada je zabilježeno oko 290 različitih vrsta ptica. Ovo je područje u vrijeme poplava, koje ga ispune toplom i plitkom vodom s izobiljem hranjivih tvari, također od izuzetne važnosti kao mrijestilište riba Dunava i donjega toka Drave. Jeleni, divlje svinje i mnoštvo drugih životinjskih vrsta također obitavaju u Kopačkom ritu, a sastav faune ovisi o godišnjim dobima i vodnom režimu koji stalno mijenjaju ovaj dinamični krajolik.

 Zbog važnosti Kopačkog rita kao močvarnog staništa i obitavališta velikog broja ptica, 1986. godine uvršten je na listu važnih ornitoloških područja Europe (IBA), a 1993. godine na Popis vlažnih staništa od međunarodnog značaja Konvencije o zaštiti vlažnih staništa (RAMSAR).

Budući da se 2. veljače u svim državama svijeta obilježava Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa, a 2013. godinu Ujedinjeni narodi proglasili su međunarodnom godinom suradnje za zaštitu voda, i učenici 4. razreda PŠ Stupnički Kuti pridružili su se obilježavanju toga dana izradom prigodnog plakata i jačanjem svijesti o važnosti čuvanja našeg prirodnog bogatstva.

                                                                                                 Članak napisala – Marija Prišuta