Od 15.11. do 15.12. obilježava se Mjesec borbe protiv ovisnosti i to svih vrsta ovisnosti (o alkoholu, cigaretama, svim vrstama droga, ali i ovisnost o internetu).
Mi smo počeli s obilježavanjem predavanjem za učenike 6. i 7. razreda.
Predavanje je održala mr. Ljiljana Lukačević, spec. kliničke psihologije, iz novogradiške udruge za promicanje kvalitete života i održanje mentalnog zdravlja "Pozitiva". Učenici su upoznati sa štetnim utjecajem višesatnog korištenja interneta, te višesatnim boravkom uz računalo. Istaknuta je važnost provođenja slobodnog vremena s obitelji, u razgovoru i neposrednom druženju.
Na kraju predavanja, učenicima su postavljena pitanja, na koja su oni trebali odgovoriti s TOČNO ili NETOČNO, te na taj način osvijetili sami sebi razinu svoje ovisnosti o internetu i virtualnom svijetu društvenih mreža.
Sljedeći korak u obilježavanju Mjeseca borbe protiv ovisnosti, bilo je predavanje 5. razredima, koje je održala naša pedagoginja Katarina. Kroz prezentaciju i razgovor s učenicima, istaknula je opasnosti ovisnosti o alkoholu i cigaretama. Učenici su iznosili svoje doživljaje, te i sami došli do zaključka i spoznaja o štetnosti bilo kakve ovisnosti.
Razrednici su na Satovima razrednika izrađivali plakate vezane za ovisnost, učenici su pisali poruke svojim vršnjacima..., tako da je u svakoj učionici vidljivo da traje Mjesec borbe protiv ovisnosti!
petak, 30. studenoga 2012.
4. Slobodne aktivnosti - INA
Ove školske godine imamo:
| Vjeronaučna skupina, koju vodi Ankica Marjanović |
| Nogometna skupina, koju vodi Goran Vračić |
| Istraživači svijeta, koje vodi Josip Jagodar |
| Karitativna skupina, koju vodi Ankica Marjanović |
| Školski e - list, koji vodi Irena Katinić |
| Odbojkaška skupina, koju vodi Goran Vračić |
![]() |
| Foto skupina, koju vodi Marin Pešić |
![]() |
| Mladi knjižničari, koje vodi knjižničarka Sandra Ključević |
| Novinarska skupina, koju vodi Milka Latić |
5. Dan tolerancije
16. studenog svake godine obilježava se Međunarodni dan tolerancije. Obiljećili su ga i učenici nižih razreda u Bebrini i u Zbjegu.
1. i 4. razred
Bebrina
Prema UNESCO – u tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama. Ona ističe važnost zajedništva među ljudima koje možemo postići samo ukoliko prihvaćamo druge ljude onakvima kakvi jesu. Tolerancija je ponašanje koje se uči tijekom cijelog života, a to učenje počinje od najranijeg djetinjstva. Međunarodni dan tolerancije obilježava se 16. studenog i podsjeća nas na poštovanje i uvažavanje ljudi koji su drugačiji od nas.
Pojam tolerancije – uvažavanja i poštivanja različitosti upoznali smo kroz radionicu provedenu na satu razrednog odjela. Na jednostavnim primjerima uočili smo i istaknuli sličnosti i razlike među nama. Usporedili smo pojedine učenike s obzirom na spol, dob, visinu, boju kose, očiju i sl. Zaključili smo kako se razlikujemo i kako svijet ne bi bio zanimljiv kad bismo svi izgledali jednako, no bez obzira na razlike, svi smo jednako vrijedni i zaslužujemo poštovanje. Kroz razgovor i različite primjere objasnili smo pojam tolerancije.
Prisjetili smo se dječjih prava i djece različitih rasa te proveli aktivnost Moja mandarina. Svaki je učenik dobio po jednu mandarinu. Nakon toga, sve su mandarine stavili u košaru i zadatak je bio pronaći svoju mandarinu. Budući da većina učenika to nije uspjela, uzeli su bilo koju mandarinu. To je sada bila „njihova“ mandarina koju su ovaj put dobro pogledali i „upoznali se s njom“. Mandarine su ponovno vraćene u košaru i izmiješane. Većini učenika ovaj je put bilo lakše pronaći svoju mandarinu. Nakon ove aktivnosti naglasila sam učenicima kako nam pripadnici drugih rasa (crnci, Kinezi…) često izgledaju isto, poput naših mandarina. No, kad bismo ih upoznali, shvatili bismo da je svatko osoba za sebe i da se razlikuje od drugih. Zaključili smo kako ne postoje dvije potpuno iste osobe na svijetu i kako je svaka osoba po nečemu posebna i vrijedna poštovanja.
Članak napisala – Željka Lovrić
Dana 16.studenog u PŠ Zbjeg učenici 1. i 4.razreda su obilježili Međunarodni dan tolerancije na Satu razrednika. To je dan koji nas podsjeća na poštovanje i uvažavanje drugačijih od nas. Dan koji nas potiče na toleranciju prema drugima. Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. No, za početak dobro je biti svjestan onoga i onih koje ne toleriramo, ili prema kojima imamo negativan stav, jer smo tome svi skloni. Kroz razgovor i različite aktivnosti ukazivali smo na poticanje mira, nenasilja i tolerancije. Podsjetili smo se priče o Ružnom pačetu te slučaju Luke Ritza-simbola borbe protiv uličnog nasilja i primjera netolerancije među mladima.
Nakon što smo poradili kroz priče na svojoj savjesti, krenuli smo izrezivati naše ručice od papira u različitim bojama te pisati poruke mira i tolerancije. Na kraju sata zajednički smo obojili svijet šarenim bojama tolerancije te napravili razredni pano. Pošli smo veselo kući noseći sa sobom nove spoznaje i osjećaje uvažavanja, poštivanja i tolerancije prema drugima oko sebe.
Članak napisala – Dunja Malinar
1. i 4. razred
Bebrina
Prema UNESCO – u tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama. Ona ističe važnost zajedništva među ljudima koje možemo postići samo ukoliko prihvaćamo druge ljude onakvima kakvi jesu. Tolerancija je ponašanje koje se uči tijekom cijelog života, a to učenje počinje od najranijeg djetinjstva. Međunarodni dan tolerancije obilježava se 16. studenog i podsjeća nas na poštovanje i uvažavanje ljudi koji su drugačiji od nas.
Pojam tolerancije – uvažavanja i poštivanja različitosti upoznali smo kroz radionicu provedenu na satu razrednog odjela. Na jednostavnim primjerima uočili smo i istaknuli sličnosti i razlike među nama. Usporedili smo pojedine učenike s obzirom na spol, dob, visinu, boju kose, očiju i sl. Zaključili smo kako se razlikujemo i kako svijet ne bi bio zanimljiv kad bismo svi izgledali jednako, no bez obzira na razlike, svi smo jednako vrijedni i zaslužujemo poštovanje. Kroz razgovor i različite primjere objasnili smo pojam tolerancije.
Prisjetili smo se dječjih prava i djece različitih rasa te proveli aktivnost Moja mandarina. Svaki je učenik dobio po jednu mandarinu. Nakon toga, sve su mandarine stavili u košaru i zadatak je bio pronaći svoju mandarinu. Budući da većina učenika to nije uspjela, uzeli su bilo koju mandarinu. To je sada bila „njihova“ mandarina koju su ovaj put dobro pogledali i „upoznali se s njom“. Mandarine su ponovno vraćene u košaru i izmiješane. Većini učenika ovaj je put bilo lakše pronaći svoju mandarinu. Nakon ove aktivnosti naglasila sam učenicima kako nam pripadnici drugih rasa (crnci, Kinezi…) često izgledaju isto, poput naših mandarina. No, kad bismo ih upoznali, shvatili bismo da je svatko osoba za sebe i da se razlikuje od drugih. Zaključili smo kako ne postoje dvije potpuno iste osobe na svijetu i kako je svaka osoba po nečemu posebna i vrijedna poštovanja.
Članak napisala – Željka Lovrić
Dana 16.studenog u PŠ Zbjeg učenici 1. i 4.razreda su obilježili Međunarodni dan tolerancije na Satu razrednika. To je dan koji nas podsjeća na poštovanje i uvažavanje drugačijih od nas. Dan koji nas potiče na toleranciju prema drugima. Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. No, za početak dobro je biti svjestan onoga i onih koje ne toleriramo, ili prema kojima imamo negativan stav, jer smo tome svi skloni. Kroz razgovor i različite aktivnosti ukazivali smo na poticanje mira, nenasilja i tolerancije. Podsjetili smo se priče o Ružnom pačetu te slučaju Luke Ritza-simbola borbe protiv uličnog nasilja i primjera netolerancije među mladima.
Nakon što smo poradili kroz priče na svojoj savjesti, krenuli smo izrezivati naše ručice od papira u različitim bojama te pisati poruke mira i tolerancije. Na kraju sata zajednički smo obojili svijet šarenim bojama tolerancije te napravili razredni pano. Pošli smo veselo kući noseći sa sobom nove spoznaje i osjećaje uvažavanja, poštivanja i tolerancije prema drugima oko sebe.
Članak napisala – Dunja Malinar
Sjećanje na Vukovar
Sjećanje na Vukovar
LIJEPO JE ŽIVJETI U MIRU
U mjesecu studenom posebno ožive sjećanja na grad heroj Domovinskog rata – na Vukovar, na sve njegove žrtve i branitelje koji su život dali u borbi za slobodu.
U spomen na vukovarsku tragediju 18. studenoga obilježava se kao Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.
I učenici 4. razreda PŠ Kuti simbolično su obilježili ovaj dan. Uz pjesmu Nikole Jukića „Uvijek mislim Vukovar“, razgovarali smo o patnji, stradanjima i hrabrosti ovoga grada te smo shvatili koliko zapravo trebamo biti sretni i zahvalni jer živimo u miru.
Zahvalni smo i ponosni na sve one koji su za obranu „grada“ i naše domovine žrtvovali svoj život.
Lijepo je živjeti u miru
U mnogim zemljama svijeta danas se ratuje. Kada su moji roditelji bili djeca, i u Hrvatskoj je bio rat.
Ja danas živim u miru. Svaki dan idem u školu, gdje učim i igram se s prijateljima. Kada dođem kući, igram se u svome dvorištu. Volim se igrati i na dječjem igralištu. Tamo su sva djeca slobodna i bezbrižna. Volim se voziti i po svojoj ulici gdje nema tenkova, mina i vojnika, nego samo dobri ljudi i razigrana djeca.
Da, lijepo je živjeti u miru...
Dominik Ferić, 4. r.
Članak napisala – Marija Prišuta
LIJEPO JE ŽIVJETI U MIRU
U mjesecu studenom posebno ožive sjećanja na grad heroj Domovinskog rata – na Vukovar, na sve njegove žrtve i branitelje koji su život dali u borbi za slobodu.
U spomen na vukovarsku tragediju 18. studenoga obilježava se kao Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.
I učenici 4. razreda PŠ Kuti simbolično su obilježili ovaj dan. Uz pjesmu Nikole Jukića „Uvijek mislim Vukovar“, razgovarali smo o patnji, stradanjima i hrabrosti ovoga grada te smo shvatili koliko zapravo trebamo biti sretni i zahvalni jer živimo u miru.
Zahvalni smo i ponosni na sve one koji su za obranu „grada“ i naše domovine žrtvovali svoj život.
Lijepo je živjeti u miru
U mnogim zemljama svijeta danas se ratuje. Kada su moji roditelji bili djeca, i u Hrvatskoj je bio rat.
Ja danas živim u miru. Svaki dan idem u školu, gdje učim i igram se s prijateljima. Kada dođem kući, igram se u svome dvorištu. Volim se igrati i na dječjem igralištu. Tamo su sva djeca slobodna i bezbrižna. Volim se voziti i po svojoj ulici gdje nema tenkova, mina i vojnika, nego samo dobri ljudi i razigrana djeca.
Da, lijepo je živjeti u miru...
Dominik Ferić, 4. r.
Članak napisala – Marija Prišuta
6. Posjet seoskom gospodarstvu
Dana 25. listopada 2012. godine u sklopu našeg razrednog projekta „Tko ne pije mlijeka, neka traži lijeka“, a koji je dio većeg (školskog) projekta „Mala škola velikog zdravlja“,posjetili smo seosko gospodarstvo obitelji Havriliv. Bila je to kratka izvanučionična nastava u sklopu integriranog dana u kojem nam je bio cilj upoznati proces dobivanja mlijeka i nekih mliječnih proizvoda te kravu kao životinju čije mlijeko najčešće pijemo. Iako učenici naše područne škole žive na selu, vrlo malo njih je imalo priliku biti ovako blizu toj životinji igrati se s teletom, ali i saznati neke zanimljivosti.
Učenici su se ponašali kao pravi mali stočari. Pažljivo, ali bez straha prišli su životinjama, dirali ih i usput našu domaćicu, gospođu Jadranku, ispitivali o svemu što ih je zanimalo. Tako smo saznali da postoje različite vrste krava, čime se te mirne životinje hrane, koliko hrane i vode troše dnevno, koliko krava nosi tele, koliko daje mlijeka dnevno, koji se proizvodi još dobivaju od krave osim mlijeka i mliječnih proizvoda, kako nastaje sir, da postoje religije koje krave smatraju svetim životinjama i još puno, puno toga. Obišli smo i ostatak gospodarstva, a na samom kraju su nas naši domaćini počastili, a čime drugim nego, svježim, domaćim mlijekom, keksima i sokom.
Zahvaljujemo se ovim putem obitelji Havriliv na lijepom gostoprimstvu, ugodnom druženju, strpljivim odgovorima na sva naša pitanja i prije svega na znanju koje su nam prenijeli.
Članak napisala – Dragica Vukojević - Dokuzović
Učenici su se ponašali kao pravi mali stočari. Pažljivo, ali bez straha prišli su životinjama, dirali ih i usput našu domaćicu, gospođu Jadranku, ispitivali o svemu što ih je zanimalo. Tako smo saznali da postoje različite vrste krava, čime se te mirne životinje hrane, koliko hrane i vode troše dnevno, koliko krava nosi tele, koliko daje mlijeka dnevno, koji se proizvodi još dobivaju od krave osim mlijeka i mliječnih proizvoda, kako nastaje sir, da postoje religije koje krave smatraju svetim životinjama i još puno, puno toga. Obišli smo i ostatak gospodarstva, a na samom kraju su nas naši domaćini počastili, a čime drugim nego, svježim, domaćim mlijekom, keksima i sokom.
Zahvaljujemo se ovim putem obitelji Havriliv na lijepom gostoprimstvu, ugodnom druženju, strpljivim odgovorima na sva naša pitanja i prije svega na znanju koje su nam prenijeli.
Članak napisala – Dragica Vukojević - Dokuzović
7. Moji idoli
Svatko ima svog idola.
A što su to uopće idoli?
Idoli su osobe koje viđamo na televiziji ili ih susrećemo u stvarnom životu, a čiji rad i značaj koji imaju u svijetu predstavlja uzrok našega divljenja.
To mogu biti slavne i poznate osobe, ali i osobe iz našeg okruženja, koje su postigle nešto zbog čega su vrijedne naše pažnje.
To mogu biti nogometaši, pjevači, glumci, znanstvenici, osobe iz vjerskog života...
Svatko od njih morao je naporno raditi i uložiti jako puno svoga truda kako bi postao slavan i poznat.
Npr. nogometaši, ali i ostali sportaši, moraju jako puno trenirati i vježbati kako bi zaigrali u što slavnijem svjetskom klubu, pjevači moraju jako dobro otpjevati pjesme koje su im namijenjene, kako bi slušatelji htjeli poslušati te pjesme, znanstvenici i istraživači moraju uložiti puno svoga znanja, kako bi otkrili neke činjenice koje mogu promijeniti čovječanstvo...
Ne mora uvijek idol biti slavna i poznata osoba – to može biti i osoba koju susrećemo svaki dan – otac, majka, brat ili sestra, čak i djed i baka, stric, strina, ujak, ujna ili tetak i tetka.
Važno je jedino da je ta osoba učinila nešto zbog čega joj se divimo i poštujemo ju.
Kod svoga idola ne primjećujemo loše osobine, mane – vidimo samo ono dobro i idealiziramo tu osobu do beskonačnosti.
Tko god bio naš idol, gledamo na njega kao na primjer i uzor, te nastojimo živjeti na sličan način kao i on (koliko je to, naravno, moguće).
Članak napisala – Novinarska skupina
A što su to uopće idoli?
Idoli su osobe koje viđamo na televiziji ili ih susrećemo u stvarnom životu, a čiji rad i značaj koji imaju u svijetu predstavlja uzrok našega divljenja.
To mogu biti slavne i poznate osobe, ali i osobe iz našeg okruženja, koje su postigle nešto zbog čega su vrijedne naše pažnje.
To mogu biti nogometaši, pjevači, glumci, znanstvenici, osobe iz vjerskog života...
Svatko od njih morao je naporno raditi i uložiti jako puno svoga truda kako bi postao slavan i poznat.
Npr. nogometaši, ali i ostali sportaši, moraju jako puno trenirati i vježbati kako bi zaigrali u što slavnijem svjetskom klubu, pjevači moraju jako dobro otpjevati pjesme koje su im namijenjene, kako bi slušatelji htjeli poslušati te pjesme, znanstvenici i istraživači moraju uložiti puno svoga znanja, kako bi otkrili neke činjenice koje mogu promijeniti čovječanstvo...
Ne mora uvijek idol biti slavna i poznata osoba – to može biti i osoba koju susrećemo svaki dan – otac, majka, brat ili sestra, čak i djed i baka, stric, strina, ujak, ujna ili tetak i tetka.
Važno je jedino da je ta osoba učinila nešto zbog čega joj se divimo i poštujemo ju.
Kod svoga idola ne primjećujemo loše osobine, mane – vidimo samo ono dobro i idealiziramo tu osobu do beskonačnosti.
Tko god bio naš idol, gledamo na njega kao na primjer i uzor, te nastojimo živjeti na sličan način kao i on (koliko je to, naravno, moguće).
Članak napisala – Novinarska skupina
![]() |
| Luka Modrić |
![]() |
| Majka Tereza |
![]() |
| Albert Einstein |
![]() |
| Blanka Vlašić |
![]() |
| Janica Kostelić |
![]() |
| Beyonce |
![]() |
| Nina Badrić |
![]() |
| Nikola Tesla |
![]() |
| Isus Krist |
![]() |
| Rhianna |
Malo smijeha
Učiteljica Željka Lovrić podijelila je s nama „bisere“ svoga razreda! Pročitajte!
BISERI 1. i 4. RAZREDA – BEBRINA
POJAS
Prometni policajac: Djeco, što svi trebaju napraviti kada uđu u automobil?
Učenici: Staviti pojas!
Prometni policajac: Odlično! A zašto moramo staviti pojas?
Učenik: Da nas ne u` vati policija!
REGISTRACIJA
Prometni policajac: Na kraju našeg druženja ponovit ćemo što smo danas naučili... Što se ne smije u prometu?
Učenik: Ne smije se voziti neregistriran auto!
Prometni policajac: Hm...da, u redu. I što još???
Učenik: Ni traktor!
UČITELJICEEE!
Učenik (diže ruku i zove): Učiteljice, učiteljice, učiteljice, učiteljiceee!!!
Učiteljica (radi s učenicima 4.r) : ... Molim!!!
Učenik: Ajoooj... šta sam htio sad reći???
LEKTIRA
Pitanje iz provjere lektire: Koju je životinju Pero ulovio u rijeci?
Odgovor učenika: Kozu.
ZDRAVSTVENI ODGOJ
Učiteljica: Zna li netko od vas što je to sanitarni čvor?
Učenici: Neeee..
Učenica: Ja znam!!! To je jedno veeeeliko uže koje ima puuuuno čvorova!
BISERI 1. i 4. RAZREDA – BEBRINA
POJAS
Prometni policajac: Djeco, što svi trebaju napraviti kada uđu u automobil?
Učenici: Staviti pojas!
Prometni policajac: Odlično! A zašto moramo staviti pojas?
Učenik: Da nas ne u` vati policija!
REGISTRACIJA
Prometni policajac: Na kraju našeg druženja ponovit ćemo što smo danas naučili... Što se ne smije u prometu?
Učenik: Ne smije se voziti neregistriran auto!
Prometni policajac: Hm...da, u redu. I što još???
Učenik: Ni traktor!
UČITELJICEEE!
Učenik (diže ruku i zove): Učiteljice, učiteljice, učiteljice, učiteljiceee!!!
Učiteljica (radi s učenicima 4.r) : ... Molim!!!
Učenik: Ajoooj... šta sam htio sad reći???
LEKTIRA
Pitanje iz provjere lektire: Koju je životinju Pero ulovio u rijeci?
Odgovor učenika: Kozu.
ZDRAVSTVENI ODGOJ
Učiteljica: Zna li netko od vas što je to sanitarni čvor?
Učenici: Neeee..
Učenica: Ja znam!!! To je jedno veeeeliko uže koje ima puuuuno čvorova!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)















