Vjernici
katoličke vjeroispovijesti 1. studenog obilježavaju blagdan Svi Sveti, a 2. studenog Dušni dan ili Dan mrtvih. Cvijećem i svijećama okićeni su grobovi bližnjih, u crkvama se održavaju posebne mise, dok su na grobljima blagoslovi grobova.
Pod izrazom “Svi
sveti”, ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima, već na
sve one neupadljive, zaboravljene ljude koji su savjesno obavljali svoj posao i
dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje
grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake
ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja…. svi oni pripadaju
mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude
da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta
grobovima.
Prve zabilježene
povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću, dok je
Papa Grgur III. (731. - 741.) premjestio ovaj blagdan na 1.
studenoga kako bi se poklopio s
drevnim keltskim blagdanom »Samhain« koji je označavao Novu
godinu.
Samahain
je bio najveći i najznačajniji praznik u keltskom kalendaru. Kelti su vjerovali
da na ovaj dan duhovi šeću svijetom živih, jer tada duše onih koji su umrli
tijekom godine putuju na drugi svijet. Ljudi su se okupljali i prinosili žrtve
mrtvima, u oblika voća, povrća, životinja.. Palile su se i velike vatre, kako
bi se putujućim dušama pomoglo u prelasku na drugi svijet i kako bi se lutajuće
mrtve odvratilo od opsjedanja živih.
članak sastavio - Mario Tominović
Nema komentara:
Objavi komentar