srijeda, 21. listopada 2015.

Predstavljamo nove učitelje - Antun Javor, Dijana Lalić i Ivan Baričević

S početkom nove školske godine dobili smo i nekoliko novih učitelja. To su Dijana Lalić, učiteljica prirode, biologije i kemije u svim razredima, Antun Javor, učitelj matematike u 5. i 7. razredu i razrednik 7. a razredu i Ivan Baričević, učitelj hrvatskog jezika u 6. i 8. razredu i razrednik 8. b razredu.

Predstavili su nam se...

1. Možete li nam se predstaviti?

Dijana: Zovem se Dijana Lalić, u Vašoj školi predajem prirodu, biologiju i kemiju.

Antun: Zovem se Antun Javor, živim u Brodskom Stupniku, a rodio sam se u Slavonskom Brodu 7.4.1990. Osnovnu školu sam završio u Oriovcu, Klasičnu gimnaziju "Fra Marijan Lanosović" u Slavonskom Brodu, a Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti također u Slavonskom Brodu. U slobodno vrijeme bavim se biciklizmom, a kad mi dopušta vrijeme i financijska situacija obožavam putovati u strane zemlje, upoznavati nove kulture, ljude, njihove običaje i probavati njihova tradicionalna jela. Os svih zemalja i gradova najviše me se dojmio Istanbul svojom bogatom poviješću, raskošnom arhitekturom i raznovrsnošću začina iz raznih dijelova svijeta, zbog čega bih ga volio opet posjetiti. Također volim istraživati i proučavati slavonski dijalekt, običaje slavonskih sela, govor, frazeme i riječi koje polako padaju u zaborav. Proučavanje slavonskog dijalekta reultiralo je slikovnicom za djecu i odrasle, čiji sam i autor, s nekoliko kolegica i kolega, a nadam se i skorašnjoj objavi knjige o bolestima i načinima liječenja te legendama vezanih uz bolesti naših djedova i baka.
  
Ivan: Zovem se Ivan Baričević, po struci sam profesor hrvatskog jezika i književnosti i arheolog. Rođen sam i živim u Slavonskom Brodu.

2. Koliko dugo radite u našoj školi i je li Vam ovo prvo radno mjesto?

Dijana: Ovdje radim 2 mjeseca i ovo mi nije prvo radno mjesto.

Antun: Prošle sam godine radio u Šumeću, Zbjegu i Dubočcu kao nastavnik engleskoh jezika. Prije toga nisam bio zaposlen niti u jednoj školi.

Ivan: Da, ovo mi je prvo radno mjesto. Prije sam se bavio arheologijom. 

3. Volite li svoj posao?

Dijana: Jako volim svoj posao, rad u nastavi je dinamičan i kreativan.

Antun: Uistinu uživam u radu s djecom jer smatram da je prenošenje znanja drugima zaista plemenit čin. Ponekad bude teško i naporno, ali dobri rezultati učenika su ono što nastavnicima daje poticaj za rad i trud.

Ivan: Tek sam na početku, pa je prerano da dajem neke konačne sudove. No, po ovome što sam do sada vidio i iskusio, mogao bih reći da sam se pronašao u ulozi učitelja. Dakle, da, zasada mogu reći da volim svoj posao!

4. Biste li što promijenili u svome poslu, da možete?

Dijana: U svom poslu zasada ne bih ništa mijenjala.

Antun: Kao i većina nastavnika, smanjio bih obujam papirologije. U zadnje vrijeme u prosvjeti se većina posla svodi na administraciju i papirologiju, dok bi se trebalo više vremena posvećivati nastavi i kvalitetnijem radu s učenicima.

Ivan: Možda bih smanjio ili pojednostavio administrativni dio posla. S druge strane, on dosta ovisi o učenicima (npr. kad treba skupiti nekakve potpise ili novac), pa je pitanje može li se tu uopće nešto učiniti. Ipak su to djeca!

5. Koju ste školu završili?

Dijana: Završila sam Opću gimnaziju te studij povijesti na filozofskom fakultetu.

Antun: Završio sam Klasičnu gimnaziju te Faultet za odgojne i obrazovne znanosti u Slavonskom Brodu.

Ivan: Opću gimnaziju "Matija Mesić" u Slavonskom Brodu-

6. Koje su Vaše obveze?

Dijana: Moje obveze kao nastavnika su svakodnevno usavršavanje, motiviranje učenika na rad, prenošenje iskustava i znanja.

Antun: Moje obveze kao nastavnika matematike, osim izvođenja redovne nastave, uključuju i dopunsku i dodatnu nastavu, pripremanje za svaki nastavni sat, vođenje i izrada različitih planova te sve što nastava matematike iziskuje. Obveze kao razrednika su upućivanje roditelja u napredak svakog pojedinog učenika, vođenje razredne knjige, održavanje informacija, roditeljskih sastanaka, suradnja s ostalim nastavnicima, ravnateljicom i pedagoginjom. 

Ivan: Ja sam učitelj hrvatskog jezika i razrednik, Moje obveze su, dakle, sadržane u opisima jednog i drugog. Obveza je dosta! :) 

7. Koji Vam je najlakši dio posla?

Dijana: Najlakši i najdraži dio posla mi je onaj u neposrednoj interakciji s učenicima, dakle,. onaj u samoj učionici.

Antun: Najlakši dio posla je suradnja s učenicima koji su voljni raditi i surađivati u nastavi.

Ivan: Tumačenje gradiva koje volimo i učenici i ja tj. tumačenje gradiva koje učenici najbolje razumiju i nauče.

 8. Koji Vam je najteži dio posla?

Dijana: Niti jedan dio mog posla nije mi težak.

Antun: Najteži dio posla uključuje vođenje različite papirologije i pripremanje za nastavu. Kao početniku, to mi oduzima jako puno vremena i zna biti jako zamorno, ali na sve se to zaboravi ako učenici postižu izvrsne rezultate.

Ivan: Spomenuo sam to u 4. pitanju. Dakle, kada treba npr. skupiti nešto od učenika jer to zna potrajati. Budući da sam početnik, nekada sam u dilemi što i koga pitati i jesam li dao odgovarajuću ocjenu. Teško bi mi palo da nekoga zakinem, no mislim da je zasada sve u redu po tom pitanju.

9. Kada najviše posla imate?

Dijana: Najviše posla imam, kada i vjerojatno svaki nastavnik, a to je na kraju polugodišta ili školske godine, kada je u školi najviše stresa, ispravljanja testova. ispitivanja, ispravljanja ocjena...

Antun:Najviše posla bude na početku školske godine, te pred kraj, ali i u vrijeme pisanja testova. Koliko god se jednostavno činilo ispravljati testove, nije! Kada se nakupi 60 testova za ispraviti, morate biti poprilično skoncentrirani i odmorni.

Ivan:Na početku školske godine i na kraju mjeseca kada obično provjeravam lektire.

10. Što biste poručili učenicima?

Dijana:Dragi učenici, bez truda nema uspjeha - trudite se i budite ustrajni u ostvarenju svojih životnih planova i želja. Svaki trud se na kraju isplati!!

Antun:Poručio bih im da budu zahvalni svojim nastavnicima jer ulažu ogroman trud kako bi ih naučili i pripremili za daljnje školovanje, ali i od njih napravili mlade intelektualce koji su sposobni razmišljati svojom glavom i sigurnim koracima krenuti kroz život!

Ivan:Poručio bih im da uče jer je to unatoč svemu najsigurnija investicija u budućnost i u svoje vlastito ja. Učenjem upoznajemo sebe i svijet oko sebe, a to valjda i jest jedna od najvažnijih stvari u životu. Također bih im poručio da uživaju u svakom danu i trenutku osnovnoškolskog obrazovanja jer je to jedan od najljepših perioda u životu. Kad ih gledam u razredu i pod odmorom, i sam se u mislima vratim ponekad u to doba, te ljude i komične situacije.

Antun Javor
Dijana Lalić
Ivan Baričević


Nema komentara:

Objavi komentar