subota, 29. prosinca 2012.

4. 3.12. – integrirani dan – Pokušaj hodati u mojim cipelama

Dana 3.12. svake godine obilježava se Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Povodom toga smo u školi  organizirali integrirani dan pod nazivom „Pokušaj hodati u mojim cipelama“, kojemu je cilj bio kod učenika pobuditi empatiju prema osobama s invaliditetom. Nastavne jedinice iz svih nastavnih predmeta toga su dana bile prilagođene temi dana, tako da se na nastavi učilo pisati Brailleovo pismo (pismo slijepih osoba), hodalo se s povezom na očima, pisalo se rukom kojom se inače ne piše, igrala se sjedeća odbojka i sjedeći stolni tenis, izrađivali su se plakati, pravile prezentacije... 







I u područnim školama također je održan integrirani dan. U PŠ Šumeće bilo je posebno zanimljivo.


 I u Bebrini, u nižim razredima, bilo je zanimljivo
3. prosinca obilježava se Međunarodni dan invalida te smo ga i mi obilježili integriranim danom Pokušaj hodati u mojim cipelama.
Današnje druženje započeli smo motivacijskom pričom o djevojčici bez nogu koja umjesto proteze koristi košarkašku loptu za kretanje. Učenici su bili vrlo suosjećajni pri iznošenju svojih dojmova nakon prezentacije. Razgovarali smo o pojmu INVALID , objasnili značenje te riječi i naveli moguće uzroke invalidnosti. Zaključili smo kako, bez obzira na dob, uzrok i stupanj invalidnosti, te osobe posebno trebaju naše razumijevanje i pomoć.
Prvi je razred čitao slikovnicu Bontončić ili kako svima biti prijatelj u kojoj su navedene i ilustrirane različite situacije djece s poteškoćama. Slikovnica nam je dala brojne savjete o tome kako se u kojoj situaciji treba ponašati. Četvrti je razred čitao tekst Život bez udova – upoznajte Nicka Vujičića u kojem su ukratko saznali najvažnije o životu Nicka Vujičića i odgovorili na postavljena pitanja.
Zajedno smo pogledali video koji prikazuje mladića oboljelog od cerebralne paralize. Uočili smo njegove poteškoće u kretanju i govoru, ali i njegov izniman talent za slikanje. Vidjeli smo kako je naslikao sliku desnim stopalom. Učenici su se veoma iznenadili. Razgovarali smo o umjetnicima invalidima koji slikaju ustima i nogama. Učenicima sam donijela božićne česitke na kojima su reprodukcije slika upravo tih umjetnika. Divili smo se ljepoti njihovih djela. Nakon toga, učenici su i sami pokušali crtati na drugačiji način. Prvi su crtež crtali lijevom rukom, budući da su svi dešnjaci. To im je bilo neobično i prilično teško. Drugi je zadatak bio pokušati isti crtež nacrtati ustima s rukama na leđima. Ovaj im je zadatak bio vrlo težak. Pokušali su rukama držati papir i crtati s olovkom u ustima, no i to je bilo teško. Nakon aktivnosti, shvatili su kakav je osjećaj biti u njihovim cipelama.
Objasnila sam učenicima način komunikacije kod gluhih i slijepih osoba. Učenici su već znali za znakovni jezik gluhih. Braillovo pismo upoznali su na primjeru ambalaže mlijeka. Učenici su žmireći opipavali ambalažu i uočavali kako je površina tetrapaka glatka, a na nekim mjestima hrapava, izbočena, „bockava“, „točkasta“... Kad su otvorili oči, pokazala sam im izbočene točkice na ambalaži i objasnila da slijepi ljudi na takav način čitaju slova, riječi i rečenice.
Igrali smo igru Pogodi tko sam. Učenici su se kretali s povezom na očima i prepoznavali jedni druge opipom. Nasmijali smo se i zabavili, ali i shvatili kako bi teško bilo živjeti bez osjetila vida.
Na kraju sam učenicama lijepila obavijesti u informativke, a oni su tad predložili nešto zanimljivo: rekli su mi da to pokušam učiniti zatvorenih očiju. Pokušala sam! I nije bilo lako, iako su mi davali govorne upute što i kako trebam činiti.
Tako je 1. i 4. razred obilježio Međunarodni dan invalida!

Članak napisala Željka Lovrić


Nema komentara:

Objavi komentar