subota, 29. prosinca 2012.

3. Osmaši u Vukovaru

30. studenog učenici 8.a i 8.b, u pratnji svojih razrednica Elizabete Prpić i Mihaele Crnac, te pedagoginje Katarine Kekez i učiteljice matematike Ane Suda, posjetili su grad heroj – Vukovar. 18.11. obilježena je obljetnica pada tog hrvatskoga grada, na koju se svake godine tisuće i tisuće ljudi prisjeti svih poginulih branitelja i civila koji su svoj život dali za vukovarsku slobodu. Sjećanje nas također svake godine podjeti i na nestale osobe, za kojima članovi obitelji i dalje tragaju i ne dopuštaju nadi da nestane. Evo što su nam učenice Marija Filajdić i Lea Alagić iz 8.a rekle o njihovom putovanju:
„Krenuli smo oko 7:30h ispred naše škole u Bebrini.
U autobusu je atmosfera bila ugodna i svi su bili prijateljski raspoloženi.
Stigavši u Vukovar, prvo smo posjetili bolnicu.
Tamo smo saznali kako je bilo u Vukovaru za vrijeme rata. Posebno nas se dojmila priča o mladiću kojemu je krmača pala među noge, dok nas je sve rastužila priča o bebi koja se rodila u 7. mjesecu i nije preživjela jer nije bilo struje. U hodniku bolnice smo vidjeli svog starog prijatelja Ivana Martića, jer su i Osječani toga dana bili u posjetu gradu na Dunavu. Nakon bolnice išli smo u vojarnu. Tamo smo se slikali na tenkovima i na brodu.
Nakon vojarne uputili smo se prema Ovčari.
Tamo su nas mnoge svladale emocije.
Najmlađa osoba tamo ubijena je bio mladić od 16 god., a bila je i ubijena žena koja je bila u 8. mjesecu trudnoće.
Nakon Ovčare išli smo na masovnu grobnicu. Ondje je ubijeno preko 200 ljudi i nikada ne bi saznali gdje su pokopani da dva Hrvatska branitelja nisu uspjela pobjeći i sakriti se u šikaru. Tu smo ostavili lampion.
Poslije toga smo se uputili na groblje gdje se odvijala sahrana jednog Hrvatskog branitelja. Tamo smo kod križa koji gleda na sve strane svijeta položili vijenac u čast braniteljima.
Zatim smo otišli do križa na Dunavu i tamo smo imali pola sata slobodnog vremena, koje smo mi proveli tako da smo se prošetali gradom i kupili nešto za uspomenu na Grad heroj. Malo smo zakasnili na dogovoreno vrijeme kod autobusa, ali nam je oprošteno.
Pogledali smo kratki film u samostanu koji je obuhvatio sva mjesta koja smo prošli taj dan i pomolili smo se u crkvi sv. Filipa i Jakova. Nakon toga smo sjeli u autobus i uputili se kući. U autobusu je atmosfera bila odlična, svi su bili dobro raspoloženi.
Kući smo stigli oko 17h.
I sada znamo da ne smijemo zaboraviti Vukovar.“





Nema komentara:

Objavi komentar